Kako se lomio Vijenac (II)

Krajem 1993. tvrtka Kolumna d.o.o., kojoj sam sa svojim bratom Petrom Tadićem bio suvlasnik, dobila je ponudu za organizaciju rada uredništva i realizaciju pripreme za tisak novina za kulturu Matice hrvatske. Tada još ime Vijenac nije bilo ni odabrano. Ponudu nam je prenio budući prvi glavni urednik Vijenca Slobodan Prosperov Novak, s kojim smo uspješno surađivali već nekoliko godina, osobito 1991. i 1992, kad je Kolumna za Ministarstvo prosvjete i kulture znala mjesečno „progurati“ i do 4000 kartica tematskih brojeva Mosta o Vukovaru i Dubrovniku na stranim jezicima, kao i 1993. za vrijeme 33. svjetskoga kongresa PEN-a u Dubrovniku, kad smo priredili za tisak sve publikacije toga kongresa.

Prvi broj u boji od 24. siječnja 2002.

Iskreno rečeno, ta nas je ponuda u prvi mah prestrašila. Premda smo dotad pripremili već mnoštvo knjiga i časopisa, rad na novinama, pa bile one i dvotjedne, činio nam se odveć krupnim zalogajem. Malo je nedostajalo da odbijemo ponudu, ali izazov je ipak bio prevelik. Hrvatska tada nije imala specijaliziranih novina za kulturu. No Hrvatska tada nije imala još nešto što se upravo s Vijencem u hrvatskoj grafičkoj industriji pojavilo prvi put: tada, kad se Vijenac pokretao, to su bile jedine novine koje su se od prve do zadnje stranice u potpunosti prelamale i montirale elektronički. To ne znači da se u drugim novinama nisu rabila računala (osim dnevnih novina, tada je i Globus izlazio kao tjedne novine). Naprotiv. No sve su te novine gotove stranice montirale ručno na desku, lijepljenjem filmova s pojedinim tekstovima ne bi li se formirala konačna novinska stranica. Vijenac je, međutim, od prvoga broja oblikovao sve svoje stranice u jednome komadu u računalu i tako ih oblikovane čitave ispuštao na film.

Članak Marka Tadića u 200. broju Vijenca od 1. studenoga 2001.

Pionirski dani hrvatske digitalne grafičke industrije

Ti pionirski dani digitalne pripreme za tisak u Hrvatskoj pripadaju upravo Vijencu i tvrtki Kolumna d.o.o. i nadamo se da će ostati zabilježeni kad netko bude pisao monografiju o povijesti hrvatske grafičke industrije.

Svi će računalni grafičari (danas malo drukčijih ima) vjerojatno ostati začuđeni kad saznaju da se Vijenac u tih prvih 285 brojeva uopće nije prelamao na tada uobičajenim računalima Macintosh već na običnim PC-jevima. Dakle, umjesto Appleova operacijskoga sustava koji su koristili gotovo svi grafičari, sustava koji je u mnogome bio prilagođen što jednostavnijem grafičkom oblikovanju, Kolumna d.o.o. služila se isključivo PC-jevima i operacijskim sustavom Windows. Za prijelom čitavih stranica koristili smo se tada vrlo popularnim programom Quark XPress, koji nam je omogućivao potpunu kontrolu nad svim grafičkim parametrima za oblikovanje, i neizostavnim Adobeovim Photoshopom kao osnovnim alatima za prijelom i obradbu fotografija i ilustracija.

Quark XPress, međutim, tada nije znao rastavljati hrvatske riječi na krajevima redaka, pa smo se poslužili pomoćnim programom koji je znao segmentirati riječi u hrvatskim tekstovima na slogove. On je automatski umetnuo opcionalnu crticu između svakoga sloga, a kad bi kraj sloga pao na kraju retka, onda bi se crtica pojavila, u protivnome se nije vidjela. Tako smo riješili problem dijeljenja riječi na krajevima redaka i to je u mnogome pridonijelo tipografski pravilnu oblikovanju Vijenca.

Premda je PDF kao format za vjerno prenošenje grafičkoga oblikovanja čitavih stranica izumljen godine 1992, svi osvjetljivači grafičkoga filma u Hrvatskoj godine 1993. još su radili isključivo s PostScriptom. Stoga su se ispisi gotovih stranica Vijenca radili u tom formatu, a mogućnost uporabe PDF-a pojavila se tek nekoliko godina poslije. Također, prijenos velikih PostScript-datoteka (pa i komprimiranih u ZIP-datoteke) telekomunikacijskim putem bio je nemoguć zbog za današnje pojmove nezamislivo sporih brzina prijenosa podataka. Stoga su se čitavi brojevi Vijenca u prvih nekoliko godina vozili u tiskaru iz Zagreba u Rijeku na računalu koje se fizički prenosilo automobilom. Naime, vanjske su se jedinice za pohranu – diskovi (ZIP, JAZZ) i CD-ovi/DVD-ovi – pojavile tek kasnije i tada su se one slale autobusima. Srećom, negdje na prijelazu tisućljeća, brzine telekomunikacijskoga prijenosa omogućile su nam da se PostScript-datoteke destilirane u PDF bezbolno i brzo šalju u Rijeku na tisak.

Tada, kad se Vijenac pokretao, to su bile jedine novine koje su se od prve do zadnje stranice u potpunosti prelamale i montirale elektronički

Nakon broja 285 Vijenac se počeo prelamati u samoj Matici hrvatskoj, pa je potreba za tom vanjskom uslugom tvrtke Kolumna d.o.o. prestala, ali je Kolumna ostala i dalje vanjskim dobavljačem grafičkih usluga u nakladničkom programu Matice. Danas je Kolumna d.o.o. ugašena i više ne postoji, a koliko je samo za Maticu hrvatsku priredila knjiga, časopisa, novina, brošura, letaka, može se pobrojati u kolofonima tih publikacija. Riječ je zacijelo o nekoliko stotina naslova. Danas, s gotovo dvadesetogodišnjim odmakom, mogu reći da nam je bila čast biti sudionikom i podupirateljem novoga procvata nakladničkoga programa Matice hrvatske koji se nakon stjecanja samostalnosti Republike Hrvatske otvorio i proširio i na grafički najsuvremeniji način. Ne smije se ovdje propustiti spomenuti dvije osobe najzaslužnije za tu nakladničku renesansu: neumornu, nezamjenjivu i neprežaljenu urednicu Jelenu Hekman i grafičkog urednika s najistančanijim nervom za oblikovanje publikacija Luku Gusića, koji je bio grafički urednik i Vijenca.

Dorađena statistika

U prigodi dvjestotoga broja, predstavljena je priručna ilustrativna statistika Vijenca (https://www.matica.hr/vijenac/200/kako-se-lomio-vijenac-15664/) koja je na popularan način pokušala predočiti koliko je stranica stalo u prvih dvjesto brojeva. Dopustite mi okvirno ažuriranje te statistike s obzirom na to da je Vijenac dosegnuo tridesetu obljetnicu s dvobrojem 777–778.

Kad se u numerički žrvanj uzme po jedan primjerak svakoga od 778 brojeva Vijenca, onda to otprilike izgleda ovako:

Kad se Vijenac razmota na pojedinačne listove papira, onda se sa svim brojevima za potrebe zaštite tijekom ličenja može prekriti pod u gotovo dvadeset stanova po sto kvadrata. Ako za pranje prozora veličine metra četvornoga potrošite jedan list Vijenca, onda je 778 brojeva dostatno za čišćenje petnaest i pol tisuća četvornih metara prozora.

Kad se zbroji svih 778 brojeva Vijenca, to okvirno čini 248.960 kartica rukopisa ili 74.688.000 riječi tekućega teksta, što bi trajalo 12.448 sati kad bi se htjelo pročitati naglas ili 1556 radnih dana uz neprekidno čitanje od 8 sati u danu.

No možda najbizarnije zvuči podatak o ukupnoj duljini svih redaka otisnutih u Vijencu, a ona iznosi otprilike koliko i udaljenost od Zagreba do Praga: 661,3 km.

U ovoj slavljeničkoj prigodi želim Vijencu da doživi i uspješno realizira još najmanje nekoliko puta toliku udaljenost.